Odnos između tetovaža i Japana je veoma nestabilan.
Poznato je da je zemlja manje gostoljubiva od mnogih drugih kada su u pitanju posjetioci sa tetovažama.
Uobičajena pretpostavka o tetovažama je da one predstavljaju veze sa yakuza (japanskom mafijom), ali u stvari to nije slučaj.
Japanski odnos prema tetovažama je dio povijesti nacije.
Prvi zapis o tetovažama koje su korištene u Japanu kao kazna bio je 720. godine. Zločincima koji su počinili najteža krivična djela tetovirali bi čelo kako bi civili svjedočili težini njihovih zločina. Ova tehnika je s vremenom evoluirala, ali je i dalje bila oznaka kriminalca.
U 19. stoljeću, tetovaže su postale zakonom zabranjene. to je trajalo do sredine 20. stoljeća.
Nakon ukidanja zabrane tetovaža 1948. godine došla je popularnost yakuza filmova, posebno tokom 1960-ih.
Nije bilo nekog uzroka i posljedica nego loši momci i ambiciozni članovi mafije vidjeli su istetovirana tijela svojih heroja na ekranu u nasilnim filmovima poput “Showa zankyo-den” (Brutal Tales of Chivalry, 1965) i htjeli su da ih oponašaju. Ovaj utjecaj tetovaža na historiju Japana jedan je od razloga zašto mnogi ljudi iz prošlih generacija vjeruju da tetovaže znače loše vijesti.
Čak je ulazak u bazene striktno zabranjen za ljude sa tetovažama.
Iako se stvari polako mijenjaju, mržnja tetovaža previše dugo traje u Japanu da bi se to promijenilo preko noći.
