I naše bake su se tetovirale, iznenaditi će vas razlog zašto – Bosanske tradicionalne tetovaže

Samoa,Novi Zeland,Indija,Maroko,Tajland,Mexico,Egipat…i Bosna i Hercegovina.

Šta ove zemlje imaju zajedničko,pitate se?

Tradicionalne tetovaže!

Sve do 50-ih godina prošlog stoljeća, Hrvatice u Bosni i Hercegovini su radile tradicionalne Bosanske tetovaže na rukama,podlakticama,prsima,pa čak i na čelu.

Bake, koje su tada bile djevojčice od desetak godina, pričaju da su morale raditi te tetovaže kako bi bile spašene od Turaka.

Turski vojnici, janjičari, su otimali katoličku djecu kako bi popunili svoje redove.

Hrvatske djevojke bi bile otete od strane janjičara kako bi ih uzeli sebi,kao supruge. Međutim, ako je djevojka imala tetovažu na vidljivom mjestu, tada je ne bi htjeli.

U slučaju da djevojku ipak odvedu, tetovaže su joj služile kako bi se uvijek sjećala odakle dolazi.

Iako je tada to bio razlog tetoviranja, taj običaj se njegovao i prije dolaska Osmanlija na prostore Bosne i Hercegovine.Etnografi kažu da ova tradicija potiče čak od prahistorijskih plemena koja su bila na području Balkana.

Događaj tetoviranja djevojčice je predstavljao svečanost za jednu porodicu.Tetovirale su se djevojčice od 10 do 15 godina.

Tattoo majstorice su obično bile starije,iskusnije žene koje su poznavale tetovažne motive i poteze.Bilo je i međusobnog tetoviranja među djevojčicama i djevojkama.

Tetoviranje se uglavnom radilo na svete dane, u proljeće, djevojčicama koje su ulazile u pubertet.Uglavnom je to na dan sv. Josipa (19. marta), a rjeđe na druge blagdane kao Blagovijest ili Cvjetnu nedjelju.

U tom pogledu,tetovaže su predstavljale novi ciklus, novi dio života.

Sicanje ili bocanje je bio naziv za ovu vrstu tetoviranja. Uzimale bi se igle, ili čak naoštreni drveni štapići, te brzim pokretima igle bi se pravile rupice po već nacrtanom šablonu.

Šablon bi crtale tako što bi uzele mastilo, koje se tada pravilo od uglja ( palile su drva smreke, te sjekirom bi ugalj samljele u prah ) , te bi ga miješale sa medom,blagoslovljenom vodom,mlijeko od crne ovce,rijetko pljuvačkom ili čak mlijekom dojilje koja je dojila sina plavih očiju.

Mnogo je starica koje još uvijek s ponosom pokazuju svoje tradicionalne hrvatske tetovaže koje nisu samo prekrasne, već pokazuju i snagu nevjerovatne ženske tradicije.

Tradicionalni simboli su krstovi, ponekad istetovirani oko zapešća žena. Izgledale su kao narukvice.Krst ima čak i svoje varijacije dizajnom koji liči na male borove iglice, koje su zajedno sa krugom i grančicama formirale poseban dizajn pod nazivom “jelica”.

*Image credit: Herald of the National Museum of Bosnia and Herzegovina*

Nažalost, sicanja više nema. Ova vrsta tetoviranja je bila najpopularnija u periodu od 15. stoljeća do kraja 19. stoljeća, kada je broj tetoviranih djevojaka počeo opadati.