Skarifikacija je trajni oblik tjelesne modifikacije koja utječe na teksturu kože rezanjem slojeva kako bi se namjerno stvorio ožiljak. Proces može uključivati brojne tehnike, uključujući rezanje, grebanje ili spaljivanje.
Rezanjem kože, skarifikacija omogućava da se kožno tkivo razvije duž nacrtanih linija. Budući da je tkivo oštećena koža, ima tendenciju da postane tamnije.
Postoji ispravan način za stvaranje ožiljaka, kao i pravilan način za zacjeljivanje rana. Sigurna skarifikacija se izvodi na istom sloju kože kao i tetovaže: dermis, odmah ispod epiderme.
Skarifikacija se može raditi ili žigosanjem – što uključuje utiskivanje zagrijanog metalnog dizajna u kožu – ili rezanjem, koje koristi oštre predmete za urezivanje u kožu. Pored različitih procesa, te dvije tehnike također postižu različite rezultate: žigosanje često zarasta u debele, podebljane dizajne, dok sječenje obično ima više detalja i tanje ožiljke.
Prema web stranicama umjetnika za skarifikaciju, metode skarifikacije uključuju:
- Rezanje: Umjetnik skarifikacije će koristiti oštar alat, kao što je skalpel, kako bi urezao dizajn u kožu. Oni mogu nanijeti boju za tetoviranje na rane da potamne tragove ili nanijeti tekuće ljepilo za kožu kako bi ranu zadržali otvorenom i povećali ožiljke.
- Žigosanje: Nanošenje zagrijanog metala za žigosanje kože kako bi se stvorio dizajn.
- Hladno žigosanje: Umjetnik skarifikacije će zamrznuti komad metala koristeći tekući dušik kako bi ostavio dizajn na koži.
- Elektrokauterizacija: Električna struja zagrijava alat za kauter, koji će umjetnik skarifikacije koristiti da napravi dizajn na koži.
- Elektrohirurško žigosanje: Ručni električni uređaj spaljuje dizajn na kožu tako što sagorjeva kožu kada je dodirne.
- Abrazija: Umjetnik skarifikacije će koristiti abrazivni alat za primjenu trenja kako bi uklonio slojeve kože.
Neki umjetnici skarifikacije mogu koristiti tehnike za povećanje ožiljaka kako bi stvorili definiraniji dizajn. Ove tehnike uključuju struganje krasta ili iritaciju rane supstancama, kao što su jod, sok od citrusa ili pasta za zube, kako bi usporili zarastanje rana.
Skarifikacija se često izvodi od strane profesionalnih modifikatora tijela u kontroliranom i sterilnom okruženju kako bi se smanjio rizik od infekcije. Važno je shvatiti da skarifikacija nije samo obična posjekotina ili rana, već trajna promjena na tijelu koja će ostaviti trajan trag.
Kao rezultat toga, neophodno je temeljito istražiti i razumjeti potencijalne rizike i naknadnu njegu prije nego što se podvrgnete proceduri skarifikacije.
Iako skarifikacija nije za svakoga, ona može biti moćan i smislen oblik samoizražavanja za one koji se odluče podvrgnuti tome. Za neke pojedince može poslužiti i kao simbol snage, izdržljivosti i kulturnog naslijeđa.
Ključno je zapamtiti da svačije tijelo zacjeljuje drugačije i da ožiljci možda neće uvijek izgledati isto. Štaviše, ožiljci se takođe mogu promeniti tokom vremena i mogu postati vidljiviji ili izraženiji sa godinama.